SLIKE NA ZIDU
Svako proljeće žene su same oslikavale zidove cvjetnim uzorcima na svježem kreču. U ličkim kućama na zidovima su visile obiteljske fotografije, osušeno smilje i gdjegod jeljiniji rogovi. Ono što bih danas nazivali slikama bliže je običajima bečkog dvora gdje su jako velike tapiserije visile sa zidova da bi zidovi zadržali toplinu i da bi se na njih moglo nasloniti.
Naravno estetski element bio je iznimno važan, i negdje u to vrijeme kasnog 17. stoljeća pojavio se pojam Lički minimalizam geometrijskih formi kojeg karakterizira korištenje maksimalno 6 boja u posebno proračunatoj geometrijskoj matrici.
Sve geometrijsko-matematičke matrice radile su žene. One bi svakako odavale priznanje muškarcima koji su znali tajne ručnog rada tako bi u razgovorima bilo napomenuto: "On zna tkati."
Ove nove slike mogu se najbolje opisati kao "oživljavanje prostora neposrednim djelovanjem boja bez reminiscencija na stvarnost", a tako danas govore o Rhotku. U Lici nisu baš čuli za Markusa Jakvljeviča Rotkoviča, ali možda je on svojedobno čuo za njih?!
Ali željeli smo reći nešto drugo...
Lika je proizvodila vunu. Od 90tih u tom kraju ima tek jedno omanje stado. Vuna se šiša ali se baca jer Libija više ne otkupljuje, rekli su nam pastiri. Vuna se vrlo sporo razgrađuje, ne smije se paliti i mora se ekološki zbrinuti. Ovo je naš prijedlog.